pet - 16.02.2007, objavio Sizif 16. februar 2007 13:52:00
     Pre dva-tri dana koleginica me pitala da li volim Madonu zbog onoga sto radi ili zbog toga kako izgleda. Pitanje me bas iznenadilo. Nije mi bilo lako da iz prvog puta odgovorim, a da to moze da se smatra odgovorom.
     Za Mad Donna-u sam prvi put cuo jos kao osnovac. Citali smo "Decje novine" i u jednom broju sam pronasao njen poster. Verovali ili ne, dvadeset tri-cetiri godine nakon toga, poster jos uvek cuvam. Mislio sam da ga pokazem mojim klinciima da vide kako je izgledala ona koju sada gledaju, u vreme kada sma ja bio mladi nego neki od njih ovih dana. No, jedna "premetacina iz humanih razloga" (rasterecenje sobe od "nepotrebnih" stvari) ucinila je da se pozdravim sa jednim od prvih pisanih tragova mog muzickog ukusa. I danas "skidam sve bogove s neba" kad se setim kako sam glupo svoju uspomenu prepustio netragu. Jos cu ja to naci - tesim se.
     Da se vratim odgovoru na pitanje zasto volim Madonu. Oni koji misle da mnogo davim, moraju znati da nije tako lako pisati o nekome ko vam se uvuce pod kozu na vise nacina i sa vise strana i koga volite tako snazno, duboko i sa razlozima koji nisu banalni.
     Hajmo prvo na muziku. Moram priznati da nisam bas ljubitelj disko i plesnih ritmova. Zato neke delove Madonine karijere ne volim. Srecom, Madona ima mnogo sta "za voleti". Pre neki dan sam gledao jednu od listi na muzičkom kanalu "Vh 1". Nebitno je kako ona izgleda (sto treba citati da sam izgubio list na kome sam belezio pesme i kojim redom su poredane). Vazna je cinjenica da neki klinac koji sada gleda sve te spotove moze da vidi kako se Madona transformisala kroz vreme. Ovoga puta mislim - muzicki. Od "True blue" (baby, I love you) preko "Frozen" do "Ray Of Light", "Jump", Hung up". Sve ista Madonna! I traje za mene kao klinca i za moje klince koa klince. Posebno mi je drago kada vidim ove klince u njenom spotu za "Jump". Dzangrizavci bi rekli da je "uvukla u spot mladost" da podmladi njene stare kosti. Ja bih rekao da i sada sa pedesetak godina mnogo bolje razume i prihvata duh mladosti nego nek njene mlade koleginice, kojima je stalo samo da promovisu sebe u spotovima (hocete primer - recite mi bilo koju koja sada ima dvadesetak godina, kojoj nije na prvom mestu samoreklama u sopstvenim spotovima).
     Sada malo o izgledu. Kad mi moji klinci kazu da je Madonna "baba", spreman im je odgovor: da vidim koja ce od ovih sadasnjih dvadesetogodisnjih ili i tridesetogodisnjakinja u Madoninim godinama izgledati ovako dobro i imati ovoliko energije. I uopste - da li ce neka od njih trajati do vremena kada bude imala oko 50 godina?
     Naravno, "baka" ne moze izgledati kao pre dvadeset i pet, ali ima nesto sto nikako ne moze da joj nestane - diiiivne oci. Ima jedna devojka u Cacku kojoj sma rekoa da kada skupi kosu lici na Madonu iz spota "Cherish". Bio je to samo jedan kompliment, a ona je mislila da joj se udvaram.
     Nemoguce je odgovoriti na pitanj sa pocetka teksta po sistemu "ili - ili"; odgovor je "i - i".

 
sub - 10.02.2007, objavio Sizif 10. februar 2007 22:14:00
    Juče sam klincima kupio "Zabavnik". Čitao ja kad sam bio mlad(ji), pa sad kupujem njima. Neke od sadašnjih klinaca zanima, mada se, na moje razočaranje, deca mnogo više lože na "Bravo". Doduše, kad sam nekada bio mlad nisam pratio da li deca više vole "Ćao" ili "Pop rock", ali sam slutio da je ovaj prvi bio (opet, na moju tadašnju žalost) bio popularniji. Kako sam to uvek bio na "pogrešnoj" strani!
    Elem, kupim "Zabavnik" i ne mogu da odolim da zavirim unutra, makar to bilo u radno vreme (što meni uvek jeste). Teško je posle toliko godina ne biti sentimentalan. Naročito kada vidite da je "Zabavnik" idejno ostao isti kao kada ste ga čitali pre dvadewset pet - dvadeset šest godina: prepoznatljivog duha sa temama koje idu u korak sa vremenom.
    Posebnu pažnju mi je privukap strip. "Modesti Blejz", Uspomene naviru. Nezaustavljivo.
    Nekada - kao ni sada - nisam baš voleo da čitam stripove. Sada mogu reći da sam čitao one koji se prave ili za devojčice ili za one dečake koji stripove ne vole, a kojima se želi nekako prići. U njih spada, kako sam tada mislio, i Modesti Blejz. Činilo mi se da su njene erotski nabijene upadice i pogledi prema partneru Vili Garvinu ustvari samo nadomešćivanje tanke radnje njenih stripova.
    U međuvremenu, upoznao sam gospođu Blondie. Ona se svojim delom najviše obraćala dečacima koji su "na graničnom prelazu" između dečaštva i momačkog doba. I učinilo mi se da ona sa Modesti ima nečega zajedničkog. Tekstovi Debore Heri se jako lapo uklapaju u Modesetine replike, i mada se ova druga obraća svom partneru Viliju da li vam se nakada učini da se i ona, kao i Debora obraća baš malopre pomenutim dečacima na zalasku dečačke karijere?
    Sada, sa nekolioko proživljenih decenija, čini mi se da i Modesti i Debora poručuju isto. I lepo se osećam kada čitam Modeseti i "Zabanik" i slušam Blondie. Ne morate se složiti, ovo je samo impresija. 
 
čet - 08.02.2007, objavio Sizif 8. februar 2007 18:15:00

    Raspisalo se dete. Htedoh da sa švedskog jezika, koji mi je po defaultu na računaru, prebacim na "Serbian latin". I onda sam se setio...

 

    Zamalo na četu nisam poginuo zbog ove formulacije. Naime, gospođ(ic)a je profesorka srpskog jezika. Nik joj je bio takav da je odavao nekoga od koga nećemo čitati prostakluke. Tako je zaista i bilo. Pošto inače ne volim da se prostačim na četu, uživao sam u razgovoru sa osobom koja voli knjigu, a onda je došao krah: ni sam ne znam kako, pomenem ja "srpsku latinicu". Verujem da bi mi - da je slučajno bila pored mene - udarila najmanje šamar. "Osula je paljbu" kako ne postoji srpska latinica, da je to hrvatsko pismo (ma nemoj mi reći!), kako sam ja ovakav, onakav,... Ne znam kako sam preživeo.

 

    Inače, ove godine je tačno dvadeset godina otkako sam počeo u svakodnevnom pisanju da upoterbljavam latinicu. A bilo je to ovako:

    Sedmica je moj omiljeni broj, pa sam rešio da u sedmom razredu napravim neku promenu u svom životu. Prst odluke je pao na pismo kojim se služim. Pošto sam početak rata dočekao kao srednjoškolac, moji drugovi, saznavši da pišem latinicom, govorili su mi razne gadosti. Čini li vam se da ste se vratili na početak ovog teksta? 
 
, objavio Sizif 8. februar 2007 17:19:00
    Dugo me nije bilo. Kada ovo kažem, mislim da sam imao puno toga da kažem, ali moj računar je bio neumoljiv. I sada me zanima koliko će dugo biti u ispravnom stanju. Koliko je do novog pada.
    Zanimljivo je da i sebi "uvek kad poletim nebu" (hvala Elvisu J. Kurtoviću) postavljam isto pitanje: kad li će (taj) pad? Ne zato što ga priželjkujem, nego zato što ga podrazumevam. Kakav bi to bio let bez pada? Ali, ne da mene moja sudbina! Sa daunima nikada nisam u deficitu.
 
    Life goes on.